Simpozij “Buka i zdravlje"

Hrvatsko  društvo za zdravstvenu ekologiju je, u suorganizaciji s Hrvatskim društvom za medicinu rada, a pod pokroviteljstvom Akademije medicinskih znanosti Hrvatske i Ministarstva zaštitu okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva RH organiziralo simpozij «Buka i zdravlje» 8. prosinca 2005. u prostorima Hrvatskog liječničkog zbora. Na simpoziju, na kojem je prisustvovalo 120 sudionika, je održano osam izlaganja kroz koja su istaknuti stručnjaci raznih stručnih i znanstvenih područja izmijenili svoja iskustva i spoznaje o buci kao važnom i sveprisutnom individualnom, javnozdravstvenom i ekološkom problemu, čiji značaj još uvijek nije dovoljno prepoznat.

Predavači su interdisciplinarnim pristupom iznijeli saznanja o vrsti, trajanju i količini buke, njenom utjecaju na zdravlje, kao i o legislativi, njenoj provedbi i preventivnim akcijama u sprječavanju nastanka bolesti uzrokovanih bukom.

Buka je čujna akustička energija koja može štetno djelovati na fiziološko i psihološko stanje ljudi, a može potjecati iz različitih izvora (promet, industrija, građevinski i javni radovi, rekreacija, šport i zabava, a u zatvorenom boravišnom prostoru servisni uređaji, kućanski strojevi i buka iz susjedstva). Za procjenu buke osnovne su fizikalne osobine: zvučni tlak (Pa), zvučni intenzitet (W/m²), frekvencija (Hz) zvučne razine (dB(A)).

Štetni učinci buke na ljudsko zdravlje su auditivni i neauditivni. Zdravo ljudsko osjetilo sluha čuje i raspoznaje zvukove u frekvencijskom području od 16 do 20 000 Hz, pri ičemu je prag sluha od 0 do 25 dB. Nagluhe osobe imaju prag sluha između 26 i 93 dB, a sve iznad 93dB je gluhoća. Razina energije okolinske buke najčešće su premale da bi izazvale neposredan učinak na tkivo i dale jasan uzročno-posljedični odnos. Okolinska i rekreacijska buka u većine ljudi ne izaziva oštećenje sluha. Ipak, neprofesionalna izloženost buci (rad motornom pilom, lov, preglasna muzika, motocikli, zvučne igračke) može zbog jake isprekidane ili udarne buke izazvati auditivni učinak, češće privremeni pomak praga čujnosti nego trajni gubitak sluha. Maksimalni zvučni tlakovi pri takvim djelatnostima ne bi smjeli prijeći 140dB za odrasle i 120dB za djecu (ISO, 1999). Ako je čovjek izložen buci intenziteta 85 dB i više, postoji vjerojatnost oštećenja sluha.

Neauditivni zdravstveni poremećaji su izraz fiziološke reakcije na stres, od čega je većina učinaka prolazna i kratkotrajna (smetnje kardiovaskularnog, probavnog i imunološkog sustava, smanjenje pažnje i pamćenja, suženje vidnog polja), ali mogu prijeći u kronične (nesanica, povišeni krvni tlak, poremećaj teka i seksualne funkcije, tjeskoba i depresija). Dugotrajna izloženost buci prometa (65-70dB) može dovesti do takvih zdravstvenih smetnji ili pogoršati postojeće (artritis, bronhitis, depresija – WHO LARES studija, 2004). Agresivno ponašanje javlja se kod buke iznad 80dB. Kontinuirana izloženost i nižim razinama buke dovodi do poremećaja spavanja, poremećaja raspoloženja (praćenih tjeskobom, anksioznošću, razdražljivošću i depresivnošću), smanjenja radne sposobnosti, te općenito do smanjene tolerancije frustracija i sniženim pragom reagiranja. Sve navedeno ozbiljno narušava opće zdravlje pojedinca, kvalitetu njegovog života i socijalnu komunikaciju. Opisani učinci nedvojbeno mogu djelomice objasniti i suvremeni trend dehumanizacije u međuljudskim odnosima.

Procjenjuje se da je u Europi 60% stanovništva izloženo buci cestovnog prometa razine iznad 55dB, a 20% je izloženo razini koja prelazi 65dB, što su razine buke koje se smatraju nedopustivim za dugotrajnu izloženost općeg stanovništva. Okolinska buka se nadzire donošenjem propisa, standarda i mjera koje ograničavaju broj i intenzitet izvora prilagođavajući se tehničkom napretku, fizički odvajaju i udaljuju izvore buke i stanovništvo, te educiraju stanovništvo.

Štetno djelovanje buke je važno područje interesa medicine rada, pri čemu je u nas još uvijek najvažniji problem industrijska buka koja oštećuje sluh. Procjenjuje se da izloženost buci od 90dB tijekom cijelog radnog vijeka uzrokuje u 25% izloženih trajno oštećenje sluha, a tek pri 70dB nema rizika od oštećenja sluha. Prisutnost štetne buke na radu potvrđuje činjenica da u Europi 7% radne populacije ima bukom oštećeni sluh, a nagluhost izazvana prekomjernom bukom čini 30% priznatih profesionalnih bolesti.

U Europi, a i kod nas, sve je više zastupljena buka nižeg intenziteta koja ne oštećuje sluh, ali može izazvati poremećaje spavanja, stresne reakcije, uznemirenost i neraspoloženje, smetnje u komunikaciji i smanjenje radne sposobnosti. Buka ne utječe značajno na izvođenje zadataka koji zahtijevaju monotone i motoričke aktivnosti, ali zato može znatno otežati zadatke prikupljanja podataka, analize podataka te aktivnosti koje zahtijevaju budnost, pažnju i koncentraciju.

Mjere za zaštitu sluha na radu prvenstveno se odnose na smanjenje razine buke na njenom izvoru, te smanjenje izloženosti skraćenjem vremena izlaganja štetnoj razini buke i upotrebom osobnih zaštitnih sredstava. U ovom području zadatak medicine rada je provođenje preventivnih pregleda za zaštitu sluha, dok se praćenje i kontrola neauditivnih učinaka buke u radnim uvjetima u nas ne provodi sustavno i učinkovito, i to prvenstveno zbog nedostataka zakonskih pretpostavki.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je izdala nekoliko priručnika i smjernica kako smanjiti buku na podnošljive granice. Europska Unija je procijenila da oko 30% njezinog stanovništva pati od onečišćenja bukom, te je zbog toga donijela nekoliko propisa o mjerama za smanjenje iste, među kojima je čuvena Direktiva 2003/10/EC. Europske smjernice o okolinskoj buci koje su zastupane i u našim propisima – 1996 Green Paper (COM(96)540); Direktiva 2002/49/EC – navode potrebu uspostave interdisciplinarne mreže stručnjaka za buku, izvedbe karata buke, informiranja javnosti o izloženosti buci i učincima na zdravlje, izrade akcijskih planova, usklađivanja propisa o izvorima buke i tehničkoj dokumentaciji uređaja i trajne financijske potpore istraživanjima buke. Na lokalnoj, gradskoj razini važno je utvrditi i pratiti razine buke, predvidjeti udjel buke pri prostornom planiranju, planiranju zelenih površina i prometnica i pri uvođenju svake nove djelatnosti ili objekta prilagoditi propisima urbanističke uvjete, te provoditi mjere za smanjenje razine buke.

Važnost koju EU pridaje onečišćenju okoliša (uključujući i buku) ogleda se i u činjenici da se u EU u kontinuitetu donose okolišni akcijski programi, od kojih se posljednji, šesti, zove «Okoliš 2010: Naša budućnost, naš odabir». Cilj tog programa je da se broj ljudi koji pati od zagađenja bukom do 2010. godine smanji za 10%, a do 2020. za daljnjih  20%. Postoje i drugi dokumenti EU u kojima se preciznije navode mjere, kao što su donošenje propisa i podzakonskih akata, razvijanje sustava praćenja buke sa utvrđivanjem strategijskih mapa buke koje obuhvaćaju glavne prometnice, gradove i naselja, kao i zahtjev da sve zajednice donesu svoje akcijske planove za reduciranje buke. Na razini zemlje se zahtijeva formuliranje i prihvaćanje «Nacionalne strategije za zaštitu zdravlja u svezi buke».

U Hrvatskoj je znatan napredak na polju zaštite od buke učinjen donošenjem Zakona o zaštiti od buke (NN 20/2003), usklađen sa zakonodavstvom EU. To znači da su zakonom obuhvaćene sve relevantne, trenutno važeće Direktive EU i pripadajuće norme namijenjene provođenju Direktiva. U «Hrvatskom zavodu za norme» preuzeto je 100 europskih normi, trajno se prati njihovo inoviranje i preuzimaju novo donesene. Pravilnici najavljeni u »Zakonu o zaštiti od buke» izrađuju se na temelju primjene tih normi. Tako je razina buke normizirana Pravilnikom o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave (NN 145/04) u četiri zone, ovisno o namjeni prostora (rekreativna, stambena, pretežito stambena, pretežito poslovna), vrsti prostora (vanjski, unutrašnji) i dobi dana (dan, noć).

Jedan od prioriteta je raditi na sprječavanju nastanka buke, a ne samo sanacija njenih posljedica. U tom smislu, primjerice, strojevi koji se stavljaju u Hrvatskoj u upotrebu moraju imati istaknuti podatak o zvučnoj snazi, zvučno oglašavanje zvonom dozvoljeno je od 07 do 19 sati (iznimka su blagdani), lokalne samouprave određuju lokacije za javne skupove, zabavne i športske priredbe, a županije, gradovi i općine moraju izraditi karte buke i akcijske planove. Maksimalni dozvoljeni intenzitet buke ovisi i o dobi dana, koji je podijeljen na dan (06 -20h), večer (20-22h) i noć (22-06h). Tako nepoštivanje ovih odredbi povlači visoke novčane kazne i mogućnost zatvaranja objekata na licu mjesta od strane sanitarnog inspektora. Nadalje, prema HRN EN ISO/IEC 17025, pravne osobe koje obavljaju stručnu zaštitu od buke moraju biti akreditirane, a njihovi zaposlenici moraju imati položeni stručni ispit.

Integralni model rješavanja problema prekomjernih razina buke kojima smo svakodnevno izloženi predstavljaju sustavi upravljanja bukom okoliša u obliku cjelovitog seta instrumenta poznatijih pod imenom «4M»: mjerenja, monitoring, mapiranje i menadžment.

Mjerenja ukjučuju korištenje akustičkih mjerenja u cilju što točnije karakterizacije promatranih izvora buke u okolišu.

Monitoring znači korištenje nenadziranih metoda akustičkih mjerenja u cilju što točnijeg praćenja vremenske promjenjivosti razina buke promatranih izvora.

Mapiranje je korištenje instrumenata karata buke i akcijskih planova kao polaznih instrumenta u uspostavi sustava upravljanja bukom okoliša.

Menadžment je korištenje svih upravnih i tehničkih instrumenata zaštite od buke u jednom cjelovitom, živom interaktivnom sustavu.

Opisani model upravljanja bukom prvenstveno se provodi u urbanim sredinama gdje se unutar geografsko-informacijskog sustava mogu povezati svi bitni podaci za provedbu mjera zaštite od buke.

Glavni simptom kod oštećenja sluha bukom je zaglušenost, šum, neugodna bol i gubitak sluha. Subjektivni osjećaj pritiska u ušima i zvonjava izraženi su poslije izlaganja buci u mirnom okruženju. Simptomi mogu trajati nekoliko minuta, sati ili dana. Osim oštećenja sluha, može se javiti i vrtoglavica. Subjektivno osoba doživljava da simptomi spontano nestaju, a da se stanje sluha vraća u normalu. No, stvarna je činjenica da je dio osjetnih stanica Cortijeva organa u unutrašnjem uhu nepovratno oštećen. Najprije se oštećuju dijelovi za visoke tonove, a ako se oštećenje sluha nastavlja gube se informacije za srednje i niže tonove, te se javljaju veće smetnje u razumijevanju govora. Jačina oštećenja ovisi o intenzitetu i dužini trajanja buke. Iznenadna oštećenja bukom su hitna stanja, te takvu osobu treba hospitalizirati unutar 48 sati, uz odgovarajuće zbrinjavanje (izolacija, infuzijsko liječenje, psihofizička pošteda).

Dijagnostički postupak obuhvaća ciljanu anamnezu, te ORL i audiološki pregled (tonska i govorna audiometrija, timpanometrija, otoakustička emisija, a po potrebi i diferentnije pretrage poput audiometrije mozgovnog debla, otoneurološki pregled i dr.).

Liječenje nagluhosti i gluhoće sastoji se u primjeni određenih lijekova (s ograničenim učinkom) odnosno niza otokirurških zahvata (repozicija slušnih koščica, stapedektomija/ stapedotomija s ugradnjom protezice, ugradnja slušnog mosta, ugradnja kohlearnog implantata).

Važno je da u prevenciji oštećenja svog sluha aktivno sudjeluje i sam čovjek kroz svoje ponašanje: smanjiti izlaganje prekomjernoj buci na radnom mjestu, nositi «čepove» za uši u prometu (Boom cars), koristiti materijale koji apsorbiraju zvuk, ne upotrebljavati više bučnih alata u isto vrijeme, ne pojačavati zvuk na zvuk, te kada je to moguće u neposrednom okruženju, odnosno okolišu saditi biljke, naročito one sa širokim i dugim listovima, radi apsorpcije buke.

Djecu i osobe starije od 70 godina posebno treba zaštititi od buke. Osobe «rizičnog» sluha trebaju testirati sluh jednom godišnje, a dokazano oštećenje sluha bukom treba kontrolirati svakih 6 mjeseci, te osim tonalne napraviti i govornu audiometriju.

Zaključci:

1. Radna grupa SZO je još 1971. izjavila da «Buka mora biti prepoznata kao velika prijetnja ljudskom blagostanju» (Suez, 1973.), što je u skladu sa zaključcima održanog simpozija. Naime, buka kao redovita pratilja u općem i profesionalnom životu predstavlja važan problem sa izraženom kako zdravstvenom (individualnom i populacijskom), tako i socijalnom komponentom.
    

2. Na simpoziju su formulirane smjernice i usklađena stručna stajališta koja bi trebala biti putokaz za daljnje aktivnosti stručnih društava, pri čemu je implementacija preporuka i mjera zaštite od buke EU i SZO jedna od temeljnih odrednica.
    

3. U Hrvatskoj je problem buke prepoznat, ali se još uvijek nedovoljno radi na njemu:

   • s pravnog aspekta, za sada, postoji samo Zakon o zaštiti od buke (NN20/2003) i jedan pravilnik (NN145/04),

   • sanitarni inspektori mjere buku samo na žalbu,

   • ne izrađuju se karte buke i ne donose se akcijski planovi.  
      

4. nedovoljna je svijest o važnosti zaštite od buke kako «običnog» čovjeka, tako i zdravstvenih radnika,  poslodavaca i državne uprave. Na području informiranjai edukacije javnosti potrebno je učiniti značajne napore, te je i ovaj simpozij  jedan od doprinosa podizanja svijesti o važnosti buke kao javnozdravstvenog problema.
    

5. kada oštećenja bukom već nastupe, tada je dio problema velikim dijelom ili i reverzibilan ili se može riješiti uz velike napore stručnjaka, što ponovo naglašava   pravovremeno poduzimanje mjera i postupaka spriječavanja da do takvih oštećenja uopće ne dođe,odnosno da budu prisutni u puno manjim razmjerima. Također je važno da se kada akustička trauma  nastupi pacijent što hitnije javi liječniku jer su rezultati liječenja najbolji u vrijeme neposredno nakon traume  
    

6. cilj i svrha simpozija je bio da se dokaže i istakne potreba preventivnog djelovanja na buku, te potakne zajedničko, interdisciplinarno djelovanje kvalitetnih stručnjaka na tom području.

Knjigu sažetaka možete preuzeti ovdje (veličina cca. 2Mb).

Cijeli članak prim.dr. Berislava Skupnjaka "Neki međunarodni aspekti borbe protiv buke" možete preuzeti ovdje (veličina cca. 100kb).

Updated: ponedjeljak, 09.siječanj 2006.