Sažetci 15. stručnog sastanka “AROMATERAPIJA“

Mr.sc.Aida Jelaska, med.dr.
DZ Centar
Aromaterapija u medicini - nove spoznaje o starim saznanjima

Biljke su čovjeku od postanka i hrana i lijek. I danas se 2/3 čovječanstva koristi aromatičnim biljem kao  glavnim ljekovitim sredstvom. Jedno od najranije razvijenih osjetila povezanih s temeljnim životnim aktivnostima – hranjenjem, preživljavanjem i razmnožavanjem je njuh. Osjet mirisa povezan je s limbičkim sustavom-centrom za  emotivno pamćenje ugode. Inicijalni organ osjeta mirisa, nos, omogućava nam osnovnu životnu aktivnost-disanje. Zrak neprekidno udišemo i njime utječemo na oksigenaciju i opće psihofizičko stanje organizma. Respiratorne infekcije čine 2/3 ukupnih infekcija odraslih ( 70 % virusne etiologije), te su uzrok najveće zlouporabe antibiotika. Imaju visoku incidenciju  među gradskim stanovništvom, poglavito u osoba izloženim lošim mikroklimatskim uvjetima  i napučenim prostorima. Metodom aromato-antibiograma određena su eterična ulja s inhibitornim djelovanjem na stafilokoke izolirane iz  obriska sluznice nazofarinksa kod 130 pacijenata sa kliničkom slikom gnojne angine. Sva testirana ulja pokazala su inhibitorno djelovanje. Praćen  je broj ponovnih dolazaka liječenih  pacijenata  klasičnom terapijom te inhalacijom smjese eteričnih ulja. Oboljeli od respiratorne infekcije koji su redovito primjenjivali inhalacije propisane prema aroma-antibiogramu, odorirali radni i stambeni prostor evaporacijom, smanjili su učestalost opetovanih respiratornih infekcija u periodu od dvije godine. Aerosol eteričnih ulja smanjuje koncentraciju i virulenciju mikroorganizma i blagotvorno djeluje na psihostatus osobe aktivirajući imunološke mehanizme obrane.  Neškodljivost i prihvatljivost pravilne uporabe eteričnih ulja od strane stručnog medicinskog osoblja, doprinjela bi prevenciji, suterapiji i terapiji respiratornih infekcija i održanju higijene orofaringealne šupljine, smanjenju učestalosti , kraćem trajanju i bržem oporavku bolesnika.

Prim.dr.Alma Rožman, dr.med.
Poliklinika za bolesti dišnog sustava
Učinak inhalacijske terapije i pravilnog disanja u liječenju respiratorne patologije

Inhalacija predstavlja samo jedan od mogućih načina uzimanja lijekova i ostalih pomoćnih tvari u liječenju respiratornih tegoba. Ovaj način terapije omogućava brzo djelovanje kod visoke lokalne koncentracije uz neznatne nuzpojave.
To je postupak udisanja umjetne magle ili dima, pri čemu kao nosač za čvrste ili tekuće čestice služi mješavina plinova, različitog sastava, temperature, zasićenja vodenom parom.
Medicinski aerosol je disperzija čvrste ili tekuće tvari u zraku, plinu ili kisiku s veličinom čestice od 0,1 – 10 μ.Ovisno o veličini čestica, aerosol se sedimentira na određenom nivou u dišnim putevima. Da bi se postigla njegova učinkovitost mora se taložiti na sluznicu dišnih puteva na pravo mjesto.

S fizikalnog stanovišta dišni sustav se dijeli na tri regije:
1. EKSTRATORAKALNA (gornji dišni putovi),
2. BRONHIJALNA (dišni putovi obloženi cilijarnim epitelom),
3. ALVEOLARNA (zona izmjene plinova bez cilijarnog epitela).

Dubina prodiranja aerosola određena je :
a.  mjestom aplikacije,
b. brzinom struje zraka,
c. veličinom čestice.

Depozicija aerosola ovisi o :
a.  veličini čestice,
b. njihovoj težini.

VLAŽNI teški aerosol promjera 5 – 10 μ namijenjen je gornjim dišnim putovima kao razmagljivanje sola, morske vode ili mineralne vode na temperaturi tijela, s dodatkom eteričnih ulja u obliku aquasola s pomoću vlažnog raspršivača.

Razlikujemo :
1. Hipotonične otopine ( 0,5% ) kod kroničnih procesa i osjetljivih sluznica, djeluju protuupalno.
2. Izotonične otopine sola ( 1% ) osobito tople inhalacije djeluju protuupalno i smirujuće.
3. Hipertonične otopine sola ( 2-3% ) djeluju sekretolitički i time poboljšavanju ekspektoraciju.

Inhaliranje izotonične otopine na upalno promijenjenu sluznicu djeluje sedativno i umirujuće na pokretljivost trepetljika, koja je u upali ubrzana, što je važno za odstranjivanje sekreta, bakterija iz dišnih putova.
Upalno promijenjena sluznica tkivu daje kiselu reakciju, pa se inhaliranjem vode s bikarbonatima ph normalizira. KCl i mineralne vode s bikarbonatima djeluju sekretolitički, poboljšavaju ekspektoraciju i povećavaju fagocitozu.
Eterična ulja povećavaju prokrvljenost sluznice i djeluju baktericidno.
Otopine za inhalaciju uz nosač (destilirana ili fiziološka otopina), ako su raspršene u čestice veličine 5 – 10μ imaju učinak na donje dišne putove, a moguće djelovanje je bronhodilatacijsko i sekretolitičko. Neobično je važno da otopina za inhalaciju bude izotonična, zagrijana na tijelesnu temperaturu, pH neutralna i bez dodataka.

Faktori koji uvjetuju odlaganje aerosola su :

1.UVJETI  VENTILACIJE – odnose se na brzinu udisanja.
a.  brzi udah povećava mogućnost zadržavanja čestica u velikim dišnim putovima; taloženje inverznom impakcijom.
b. spora i ravnomjerna ventilacija povećava broj čestica koje dospijevaju u periferne
c. dijelove pluća; taloženje gravitacijskom sedimentacijom i difuzijom.

2.SVOJSTVA  AEROSOLA – prema temperaturi
a. hladni – od 20-34ºC
b. izotermički – od 35-39ºC
c. topli oko 40ºC.

Najbolji učinak postiže se s temperaturom aerosola jednakoj temperaturi tijela.

Idealna veličina čestica ili idealni srednji aerodinamički promjer mase aerosola (MMAD) za liječenje perifernih dišnih putova je oko 5 μ.

PREDNOSTI  inhalacijske terapije
1. brzo djelovanje lijeka,već nakon 15-30 min.
2. male doze lijeka
3. pojava sistemskog učinka zanemariva
4. učinak lokalnog karaktera

NEDOSTACI inhalacijske terapije:
1. nepoznanica o točnoj količini lijeka koja je dospjela na željeno mjesto,
2. lokalne nuzpojave kod upotrebe kortikosteroida (orofaringealna kandidijaza,disfonija ) ili opasnost od infekcije ako postupak nije proveden u aseptičkim uvjetima (nebulizatori),
3. UZV raspršivač može dovesti do bronhospazma, pa se preporuča prvo udisanje bronhodilatatora, a zatim drugih propisanih lijekova.

Nekoliko osnovnih uputa:

· lijek u inhalaciji ne treba previše razrijeđivati
· velika odstupanja od pH 7,0 i temperature od 37°C mogu izazvati negativan učinak (bronhospazam)
· uporaba monodisperziranog aerosola nema kliničko značenje
· raspršivanje aerosola u najsitnije čestice nije neophodno
· eterična ulja se ne stavljaju u kompresorski ili UZV aparat

Važno

1. Otopina za inhalaciju mora biti raspršena u male čestice koje mogu doći u alveole.
2. Inhalira se odgovarajućom tehnikom: mirni, polagani i dugi udah uz zadržavanje zraka, nakon čega slijedi brzi izdah.
3. Tijekom inhalacija može se upotrijebiti flutter ili PEEP – ventil (pozitivni ekspiratorni tlak), što spriječava kolaps malih dišnih putova u ekspiriju.
4. Nakon inhalacija moraju se provesti fizioterapeutske mjere u svrhu odstranjivanja sekreta, položajna drenaža i vježbe forsiranog ekspirija uz pomoć pojasa.

U otorinolaringologiji se već niz desetljeća koriste prirodni pripravci i činitelji kod liječenja i olakšanja smetnji različitih akutnih i kroničnih bolesti.

Prof.dr.sc.Stjepan Pepeljnjak
Zavod za mikrobiologiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Antimikrobno djelovanje eteričnog ulja

Eterična ulja su hlapljivo mirisni sekundarni metaboliti, nekih biljnih vrsta. Ovi biljni ekskreti pohranjeni su u cvjetovima, listovima, plodovima, korjenu, podancima i kori. Sadrže ih posebne stanice tzv."uljanice" bilo u slobodnom ili vezanom obliku na šećeru kao heterozidi. Eterična ulja su toksična za stanice ljudi, životinja i nižih organizama. U biljci ona vrše zaštitnu ulogu protiv kukaca, odbijanje životinja, smanjenje transpiracije i infekcije od raznih patogena. Kompleksne su kemijske građe i sadrže preko pet stotina raznovrsnih sastavnica. Među njima najzastupljeniji su terpeni (90%). Ostale supstancije pripadaju fenilpropanskim derivatima, lančanim ugljikovodicima, te spojevima s dušikom i sumporom.

Antimikrobno djelovanje eteričnog ulja temelji se na djelovanju pojedinih funcionalnih skupina kao što su alkoholi, aldehidi, ketoni ili acikličke strukture. Spektar djelovanja zavisio njihovoj hidrosolubilnosti.

Prema jačini antimikrobnog aktiviteta najistaknutije su strukture slične fenolu - timol, karvakrol, eugenol i izoeugenol, dok sastavnice etera (anetol, metilkavitol i safrol) nešto užeg, dok su najužeg spektra i inteziteta djelovanja monoterpenski ugljikovodici.

Dosadašnje studije pokazuju da na antimikrobnu aktivnost utječe i prostorni raspored pojedinih skupina u molekuli. Npr. limonen (+) jače djeluje od enantiomera (-) limonena.

Najpoznatije sastavnice eteričnog ulja s antimikrobnim djelovanjem su fenoli monoterpeni, karvakrol i njihov stereoizomer timol.

Premda je već 1881. godine R. Koch dokazao djelovanje terpentinskog ulja na Bacillus anthracis čime je potvrdio prastara empirijska iskustva poznata iz povijesti fitofarmacije (o primjeni timijana, kadulje, lavande, ružmarina, eukaliptusa, cimeta, klinčića, paprene metvice, itd.), tek danas razumijemo njihovu djelotvornost. U skladu sa lipofilnim svojstvima eteričhih ulja njihova aktivnost usmjerena je na fosfolipidni sloj stanične strukture mikroorganizama. Vezivanjem uz određene funkcionalne skupine ona interreaktivnošću inhibiraju aktivnost membranskih enzima, čime inhibiraju metabolizam i diobene procese mikroorganizama. Najjači inhibitori enzimatske aktivnosti su fenolni alkoholi (timol, karvakrol, eugenol), zahvaljujući lipofilnosti i slobodnoj OH skupini (npr. eugenol bolje djeluje od metil ili acetileugenola). Nefenilni alkoholi (geraniol, linalol) imaju slabiji učinak od fenolnih, te im se esterifikacijom OH skupine učinak smanjuje. Aldehidi pokazuju također nešto slabiji učinak od nefenolnih alkohola, ali snažnije djeluju od ketona. Isto tako ugljikovodici u odnosu na navedene skupine sastavnica eteričnog ulja slabi su inhibitori enzimatskih procesa (p-cimen, alfa i beta-pimen).

Updated: ponedjeljak, 09.siječanj 2006.